Dokumentarni film „Preludijum za snajper” u kojem reditelj Danilo Marunović, u pola sata, otkriva našeg poznatog umjetnika Dimitrija Popovića, njegova stvaralačka interesovanja, motive, stremljenja, privukao je veliki broj gledalaca u Crnogorsko narodno pozorište.
Projekciji ovog netipičnog dokumentarca prethodila je, takođe premijera umjetničke instalacije „Pjesma bez riječi”, koja je, na neki način, pokrenula snimanje i odredila naziv filma –„Preludijum za snajper”.
Jer, skulptura izložena u Parizu prije dvije godine (snajper okačen za koncertni klavir) i te kako je izazvala pažnju pariske publike. Istovremeno, ovim djelom Popović je dokazao da mu ne nedostaje vizija, pa je ovo njegovo djelo „pročitano” kao najava događaja koji su uznemirili svijet – teroristički napadi na redakciju „Šarli Ebdo” u Parizu.
Spoj dva suprotstavljena elementa u ljudskom biću - jedan koji želi, koja stvara (simbolizuje ga klavir, instrument za kreaciju) i, drugi – puška, koja simbolizuje nagon za uništenjem, stoje u apsolutnom jedinstvu, kaže Popović. Čovjek je, u stvari, taj koji je odgovoran za svoju sudbinu i za svijet u kojem živi, sa svim njegovim kontrastima i tragičnostima, objašnjava umjetnik.
- „Pjesma bez riječi” je tragična metafora vremena u kojem živimo. S jedne strane imate svijet koji napreduje, koji se mijenja, u kojem vlada ideja progresa, a sa druge caruje kultura smrti i razaranja i ubijanje.
Popović ističe da umjetnost, koliko se god trudili, ne može mijenjati svijet. Umjetnik ne može pobjeći od vremena u kojem živi i stvara.
- Svaki umjetnik je dijete svoga vremena i on reflektuje karakter te epohe. Umjetnik je, naravno, svjesno biće, reaguje na ono što se događa i takav svijet transponuje u svoju umjetnost. Iako je Dostojevski govorio da će „ljepota spasiti svijet”, na žalost neće. Niti može. Ali, treba gajiti nadu i želju da se ljudsko biće može oplemeniti kroz umjetnost, i tako taj svijet učiniti boljim – kaže umjetnik.
Bez obzira što je prvenstveno likovni stvaralac, Dimitrije Popović nije razočarao ni kao glumac. Iako film traje svega pola sata, publika se uvjerila da je naš poznati slikar ostvario dobar kontakt sa kamerom, da umije da je osvoji (i zavede).
- Danilo mi je dao jednu ulogu, da glumim samoga sebe. Gledajući sebe vidim koliko je ono čime se bavim tajna i meni samom. Ima elemenata koji mi dokazuju da je umjetničko djelo, koliko god njegov autor misli da posjeduje, zapravo van njegovog racionalnoga domašaja. To je jednostavno tajna ljepote umjetnosti, jer koliko god mislite da ste jednu temu dosegnuli, zaokružili, kada pogledate, vidite da možete još da je istražujete. I, zapravo, to pokazuje da je svaka tema, kad je umjetnost u pitanju, vječna, univerzalna, i da uvijek predstavlja inspirativno izvorište za nova djela – kazao je Popović.
Nakon spuštanja zavjese pred publiku je izašao autorski tim filma „Preludijum za snajper” koje su predvodili reditelj, Danilo Marunović, i „tumač glavne uloge” - Dimtrije Popović. Nakon dugog i burnog aplauza mladi reditelj je kazao da „Dimitrija njegov osjećaj za empatiju čini jednim od najznačajnijih umjetnika ovih prostora”.
- To šesto čulo, to osjećanje da tuđu patnju umije da osjeća na sebi i kroz sebe, i da mu posluži kao hrana za vrhunsku umjetnost, htio sam da pokažem ovim filmom. Nastojao sam da u vremenu kada je zločin opšte mjesto, kada su užasne vijesti svakodnevica i kada polako gubimo oštricu da brinemo o onome pored nas, skrenem pažnju na drugačiji put – kazao je reditelj.
On je pozvao publiku da u mraku i potpunoj tišini proba da osjeti patnju koju su osjetili bližnji poginulih u terorističkom napadu u Parizu i ruskom putničkom avionu koji je eksplodiorao iznad Sinaja, „i svi oni ljudi koji su zbog iluzija, pogrešnih politika i religijske ostrašćenosti izgubili ono što im je najvažnije u životu”.
– Baš kao što to Popović radi – kazao je Marunović.
Publici su se, pored Popovića i Marunovića, poklonili i direktor fotografije Vladimir Vučinić, dizajner zvuka Slobodan Stanišić, grafički dizajner Nikola Radonjić, montažer Nemanja Bečanović i Lazar Mišurović, producent filma. S.ĆETKOVIĆ


Severinine suze

Jedna od najočekivanijih scena u dokumentarcu „Preludijum za snajper”, bez sumnje je ona u kojoj se pojavljuje poznata pjevačica Severina Vučković. Kamera je zabilježila samo mali dio procesa tokom stvaranja Popovićevog poznatog ciklusa „Saloma” u kojem mu je kao muza poslužila upravo ova estradna zvijezda.
Publika je imala priliku da odškrine taj tajanstveni, ponekad i nedokučiv proces. Kamera nam je otkrila da Severina nije samo estradna zvijezda, interpretatorka desetina pop hitova. Ona je i osoba koja, očigledno, nadahnuta skulpturom Jovana Krstitelja sa odrubljenom glavom, te interakcijom koju je ostvarila sa Dimitrijem Popovićem, u jednom momentu zaplakala. Scena, možda kao ni jedna druga u ovom filmu, svjedoči o originalnosti i uspjehu Popovića, ali i o pomjeranju granica savremenog umjetničkog iskaza.